Facebook Pixel Code

TIP Izveštaj 2013

Američki Stejt department je objavio Izveštaj o trgovini ljudima, tzv. TIP Izveštaj. Cilj ovog Izveštaja je da podigne globalnu svest o problemu trgovine ljudima tako što će skrenuti pažnju na različite aspekte ove pojave i ukazati na pojedinačne i zajedničke napore međunarodne zajednice. U nastavku je prevod izveštaja koji se odnosi na Republiku Srbiju.

Ceo tekst TIP izveštaja dostupan na:

http://www.state.gov/j/tip/rls/tiprpt/2013/?utm_source=Subscribers&utm_campaign=35f27bd04c-Trafficking_Bulletin_Issue_9_July_20137_22_2013&utm_medium=email&utm_term=0_1002a3b355-35f27bd04c-92744149 

SRBIJA (Grupa 2)

 

Srbija je zemlja porekla, tranzita i destinacije za muškarce, žene i decu kojima se trguje radi prinudne prostitucije i prinudnog rada, uključujući i prinudni rad u kući i prinudno prosjačenje. Žene iz Srbije seksualno su eksploatisane od strane srpskih kriminalnih grupa na severu Italije, u Nemačkoj, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Austriji i Švedskoj. Državljani Srbije žrtve su prinudnog rada u evropskim zemljama, uključujući Azerbejdzan, Sloveniju i Rusiju, ali i Ujedinjene Arapske Emirate, gde su ljudi eksploatisani u građevinskom sektoru. Vlada Srbije je izvestila da su radnici iz Srbije bili izloženi prinudnom radu na više gradilišta u ruskom gradu Sočiju. Žrtve iz Srbije često su eksploatisane od strane članova porodice. Primetan je i porast u broju dece iz Srbije, posebno romske dece, koja su eksploatisana kroz seksualni rad, prinudni rad, prinudnu prošnju i prinudu na vršenje krivičnih dela na teritoriji te zemlje. Žrtve stranog državljanstva identifikovane u Srbiji potiču iz susednih zemalja kao što su Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Rumunija i Moldavija.
Vlada Srbije ne ispunjava u potpunosti minimum standarda za suzbijanje trgovine ljudima, ali čini značajne korake po tom pitanju. Vlada je nastavila sa krivičnim gonjenjem i osuđivanjem počinilaca; značajno je povećala finansiranje Centra za zaštitu žrtava i sprovela je edukaciju romskih medijatora o identifikaciji žrtava i podizanju svesti o trgtovini ljudima. Ipak, Vlada je samo delimično finansirala jedino sklonište kojim upravlja nevladina organizacija, a žrtvama nije obezbeđena adekvatna zaštita u toku trajanja krivičnog postupka kako bi se zaštitile od sekundarne viktimizacije i zastrašivanja.
Preporuke za Srbiju:
Osigurati da sudovi pimenjuju mere zaštitete u punoj meri kako bi smanjili odlaganje saslušanja, zastrašivanje svedoka i sekundarnu viktimizaciju tokom suđenja; osigurati da žrtve ne budu kažnjavane za dela koja su direktna posledica trgovine ljudima; povećati napore usmerene na identifikaciju žrtava među tražiocima azila i decom bez pratnje koja su uključena u prošnju na ulici; obezbediti pravnu pomoć žrtvama; obučiti istražitelje, sudije i tužioce o slučajevima trgovine ljudima i pristupu fokusiranom na žrtve; obučiti inspektore rada o identifikaciji žrtava; poboljšati saradnju sa NVO u oblasti identifikacije žrtava kao i upućivanje žrtava na pružaoce usluga; osigurati da sve žrtve dobiju pomoć, podršku i usluge u procesu reintegracije; izvšiti obuku zaposlenih u Centru o pružanju pomoći i podrške i upućivanju; nastaviti sa uključivanjem grupa građana i nevladinih organizacija u implementaciju akcionog plana i napora u borbi protiv trgovine ljudima; osnažiti nastojanja da se snizi potražnja za uslugama žrtava trgovine ljudima u vezi sa svim oblicima eksploatacije; nastaviti sa podrškom nacionalnog anti-trafiking koordinatoru i unaprediti njegov status na poziciju sa punim radnim vremenom i nezavisnim autoritetom.
Krivično gonjenje
Vlada Srbije nastavila je sa naporima u sprovođenju zakona kroz krivično gonjenje i osuđivanje počinilaca krivičnog dela trgovine ljudima. Član 388 Krivičnog zakonika Srbije zabranjuje i trgovinu ljudima u cilju seksualne eksploatacije i trgovinu ljudima u cilju radne eksploatacije, i određuje kazne trajanja od tri do petnaest godina zatvora. Ove kazne su dovoljno stroge i srazmerne onim propisanim za druga ozbiljna krivična dela, kao što je silovanje. Član 390 Krivičnog zakonika zabranjuje „ropstvo ili odnos sličan ropstvu”, uz kazne zatvora u trajanju od jedne do deset godina zatvora. Vlada je prijavila da je 63 trgovaca ljudima bilo pod istragom, uključujuči i njih 35 koji su se bavili seksualnom eksploatacijom, dok je 2012. godine takvih slučajeva bilo 65. U 2013. godini Vlada je inicirala krivično gonjenje u 51 slučaju trgovine ljudima po članu 388, dok je u 2012. bilo 45. Sudovi su osudili 37 trgovaca ljudima u 2013. na osnovu člana 388, što je manje u poređenju sa 2012. godinom kada je bilo osuđeno 47 trgovaca. Sudovi su oslobodili devet lica, a u jednom slučaju suđenje je prekinuto. Dosuđene kazne su u rasponu od šest meseci do 10 godina zatvora. Vlada nije obezbedila disagregirane podatke o krivičnim postupcima i osudama koji bi pokazali da se radi i o slučajevima seksualne kao i radne eksploatacije. Nevladine organizacije izvestile su o manjem napretku u smanjenju trajanja postupaka, ali i o čestim ublažavanjima kazne u žalbenim postupcima. Primera radi, prsvostepeni sud osudio je optužene na kaznu od 10 do 15 godina zatvora u 2012. godine, ali je zbog komplikovanog žalbenog postupka, promene sudija i drugih birokratskih prepreka, konačnom presudom iz 2013. godine kazna ublažena za četiri godine.
I Služba za borbu protiv organizovanog kriminala i granična policija imaju specijalizovane anti-trafiking jedinice. Svaka policijska uprava u Srbiji imala je jedinicu za borbu protiv trgovine ljudima, a njih sedam ima i multidisciplinarne timove koji obuhvaaju tužioce, socijalne radnike i zdravstvene radnike. Vlada Srbije je, u koordinaciji sa nevladinim i međunarodnim organizacijama, nastavila sa obukama policije, tužilaca, sudija i drugih službenika o prepoznavanju, istraživanju i krivičnom gonjenju slučajeva trgovine ljudima, kao i o identifikaciji žrtava i upućivanju. Srpske vlasti uključile su module o borbi protiv trgovine ljudima u interne policijske programe obuke i seminare na svim nivoima. Srpski konzularni i granični službenici obučeni su o identifikaciji žrtava u slučajevima imigracije. Vlada Srbije nije prijavila nijedan slučaj istrage, krivičnog gonjenja ili osuđivanja državnog službenika kao saučesnika u trgovini ljudima.
Zaštita
Vlada Srbije postigla je napredak u naporima da zaštiti i pruži podršku žrtvama, povećavši sredstva za dinansiranje Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima i delimično finansiranje skloništa nevladine organizacije, ali su neke žrtve i dalje osuđivane za dela koja su počinile, a koja su direktna posledica njihove eksploatacije. Vlada Srbije identifikovala je 76 žrtava trgovine ljudima u 2013. godini, dok je 2012. godine identifikovano 79 žrtava. Od njih 76, 34 su upućene na nevladine organizacije koje pružaju pomoć žrtvama trgovine ljudima. Od ukupnog broja identifikovanih žrtava, 36 je bilo izloženo seksualnoj eksploataciji, a 11 žrtava su deca koja su bila prisiljena na prošnju. Bilo je sugerisano da je Vlada trebalo da uputi veći broj žrtava na specijalizovane nevladine organizacije; Vlada je izjavila da su neke žrtve odbile tu vrstu asistencije. Državni Centar za zaštitu žrtava trgovine ljudima bio je odgovoran za identifikaciju i zaštitu žrtava, kao i njihovo upućivanje na pomoć. Centar je imao dve različite jedinice, službu za zaštitu i centar za urgentni prihvat, od kojih poslednji nije funkcionisao za vreme perioda koji pokriva ovaj izveštaj. Centar za zaštitu bio je u punoj meri operativan i vršio je procenu rizika za žrtve, pružanje pomoći i podrške, razvijanje individualnih planova zaštite i potrebe za uslugama u okviru porecesa reintegracije žrtava ili njihov dobrovoljni povratak u zemlju porekla, kao i procenu uslova koji bi mogli biti od pomoći za žrtvu. Eksperti su primetili da Centar nije imao posebno razvijene procedure za postupanje sa decom žrtvama trgovine ljudima. U 2013. godini, Vlada je značajno povećala finansiranje Centra, dodelivši mu sumu od približno 210,000$ za funkcionisanje i plate, u poređenju sa približno 81,400$ koliko je bilo namenjeno u ovu svrhu 2012. godine; za 2014. godinu namenjeno je približno 256,000$. Takođe, Vlada je namenila približno 27,000$ za zdravstvene usluge pružene žrtvama od novca prikupljenog kroz tužilački oportunitet. Nema dokaza da su tužioci odbacili slučajeve trgovine ljudima kroz gorepomenuti mehanizam, ali je, u svakom slučaju, prikupljeni novac bio usmeren na brigu o žrtvama. Vlada je obezbedila pristup besplatnoj socijalnoj pomoći i medicinskoj nezi za žrtve stranog i domaćeg porekla. Postoji i jedno sklonište za strane i domaće žrtve, kojim rukovodi nevladina organizacija koja takođe pruža pravnu, psihološku i druge vrste pomoći u procesu reintegracije. Vlada je donirala približno 18,000$ za ovu organizaciju, ali nije obezbedila stalan budžet za njihovu podršku. Sve žrtve imaju pravo na psihološku i medicinsku negu, pravnu pomoć, pomoć u obrazovanju, finansijsku podršku i pomoć pri zapošljavanju. Kratkoročan i dugoročan smeštaj bio je na raspolaganju žrtvama iz Srbije. Ne postoje specijalizovana skloništa za muškarce žrtve trgovine ljudima, ali im je ipak bio obezbeđen pristup nekim vrstama pomoći. Deca žrtve trgovine ljudima bila su smeštana u socijalne ustanove za decu ili u sklonište za žene kojim rukovodi nevladina organizacija dok im se nisu organizovale hraniteljske i druge usluge. Vlada je izdvojila približno 70,000$ za nevladinu organizaciju koja pomaže deci žrtvama i bavi se identifikacijom dece koja su pod rizikom od ulaska u lanac trgovine ljudima.
Srpski zakon propisuje da žrtve trgovine ljudima mogu podneti zahtev za nadoknadu štete od ljudi koji su ih eksploatisali u krivičnom i parničnom postupku. U 2013. godini je po prvi put žrtvi koja je pokrenula parnični postupak protiv trgovaca dodeljena kompenzacija za duševni bol. Žrtve koje su strani državljani imale su mogućnost dobijanja privremene dozvole boravka za inicijalni period od tri do šest meseci, koji se kasnije može produžavati do jedne godine, i koji nije uslovljen saradnjom sa policijom. Vlada je dala dozvolu za privremeni boravak dvema žrtvama stranog porekla, što je za jedan više u odnosu na period predhodnog izveštavanja. Nove regulative vezane za licenciranje profesionalaca uključenih u socijalnu zaštitu isključuju mnoge kvalifikovane nevladine organizacije i onemogućavaju ih da pruže usluge žrtvama u sistemu socijalne zaštite. Policija, NVO, skloništa i organizacije koje vode SOS linije pomoći rade zajedno sa Centrom na identifikaciji potencijalnih žrtava. Vlada je koristila mehanizam upućivanja u kojem je Centar odgovoran za identifikaciju žrtava i saradnju sa nevladinim i međunarodnim organizacijama koje pružaju usluge žrtvama. Policija, NVO, skloništa i anti-trafiking SOS operateri sarađuju direktno sa Centrom kada smatraju da su da je neko potencijalnu žrtvu trgovine ljudima, a neko od zaposlenih u Centru bez odlaganja se uključuje kako bi obavio identifikaciju i obezbedio urgentnu pomoć. Većinu žrtava primarno je identifikovala policija, a zatim ih uputila na Centar na formalnu identifikaciju, što upućuje na zaključaj da mehanizam upućivanja funkcioniše u praksi. Tokom 2013. godine svi zaposleni u Centru prošli su 12 programa obuke o pružanju pravne pomoći žrtvama. Centar za zaštitu žrtava organizovaje je i tri jednodnevne radionice za socijalne radnike koji su obučeni o ulozi skloništa za žrtve i deljenju informacija sa nevladinim organizacijama o načinu organizovanja konsultacija sa žrtvama o izradi individualnih planova. Vlada je organizovala trening-radionicu o identifikaciji žrtava za romske zdravstvene medijatore.
Neke žrtve bile su kažnjene za dela koja su direktna posledica trgovine ljudima. Jedna žrtva je, kako se izveštava, osuđena na godinu dana zatvora zbog krivičnog dela izvršenog pod prinudom od strane trgovaca. Kazna ove žrtve ublažena je na kućni pritvor. Uz to, jedna žrtva seksualne eksploatacije, zastrašivanjem i nasiljem koje je vršio trgovac bila je prinuđena da potpiše lažnu izjavu, koja implicira njenu umešanost u ubistvo. Žalbeni postupak u ovom slučaju nije bio završen do kraja perioda na koji se odnosi ovaj izveštaj. Prema izveštajima, zaštita žrtava tokom krivičnog postupka je unapređena, ali ne koriste sve sudije sva sredstva koja su im na raspolaganju kako bi sprečili sekundarnu traumatizaciju na sudu, poput svedočenja preko video linka. U većini slučajeva, žrtve moraju da svedoče u prisustvu optuženih trgovaca. Sudije su često imale predrasude prema žrtvama, i nisu pokazali dublje razumevanje kompleksnosti slučajeva trgovine ljudima. Tokom suđenja, žrtve su često bile izložene pratnjama i zastrašivanju od strane trgovaca.

 

Prevencija
Vlada je povećala napore usmerene na prevenciju trgovine ljudima kroz obuku relevantnih romskih medijatora o identifikaciji i pomoći žrtvama trgovine ljudima, ali i svesti o ovom problem uopšte, te kroz veći stepen uključivanja predstavnika nevladinih organizacija u implementaciju akcionog plana. Vlada je uradila nacrte nove Nacionalne strategije za 2014-2020. godinu i Akcionog plana za 2014-2015. godinu; oba dokumenta nisu bila usvojena do kraja perioda na koji se odnosi ovaj izveštaj. Nacionalni koordinator nastavio je da predvodi sva nastojanja usmerena na borbu protiv trgovine ljudima, iako njegova pozicija još uvek ne podrazumeva puno radno vreme i nezavisnost organa. Vlada je započela tranziciju ka novoj strukturi saveta za borbu protiv trgovine ljudima u koji će biti ukljućeni predstavnici vladinih tela i pet nevladinih organizacija kao dela tima za implementaciju akcionog plana. Vlada je nastavila da finansira i rukovodi SOS linijom za žrtve. Vlada je objavljivala o naporima usmerenim na borbu protiv trgovine ljudima na svom vebsajtu i održala je prisustvo na društvenim medijama gde su pružane anti-trafiking informacije. Vlada je zajedno sa nevladinim organizacijama edukovala 40 Romkinja iz unutrašnjosti, starosti od 13 do 19 godina, o svim aspektima trgovine i obučila ih za vršnjačku edukaciju. Pored toga, predstavnici policije održali su predavanja o trgovini ljudima za još 50 romskih devojčica. Vlada je u saradnji sa nevladinim organizacijama organizovala seminare fokusirane na povećanje kvaliteta usluga za žrtve, zaštitu prava žrtava i rešenja za efikasne operativne procedure i mehanizme u borbi protiv trgovine ljudima. Policija je održala predavanje o trgovini ljudima za studente adolescente, kako bi se povećala svest o različitim internet šemama usmerenim na vrbovanje žrtava. Vlada je sprovela kampanju podizanja svesti kojom je promovisan broj telefona Centra na vozilima javnog saobraćaja u šest gradova. Nacionalni koordinator govorio je o opasnostima trgovine decom u cilju radne eksploatacije na javnom skupu “Svetski dan protiv dečijeg rada”. Vlada nije uložila napor da se smanji potražnja za komercijalnim seksom i prinudnim radom tokom godine. Srpski državljani učestvovali su u obaveznom anti-trafiking treningu pre njihovog raspoređivanja u međunarodne mirovne misije.

 

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Scroll to Top